so happy to read the very first book from my actual neighbour, Interesting story about leaving mother Earth, I hope to get this book in ebook format and read it again one of this days, Leševi su bili oko mene, Saznao sam iz prve ruke što znači neuračunljivost, ”
Trebalo mi je dve nedelje da prođem kroz prvo poglavlje, I još nedelju dana da pređem prvu trećinu knjige, Bledunjav početak, ali zato sam ostatak završio za par sati, Kraj je posebno ubedljiv, pomalo konradovski,
Lutz je masterirao scene borbe i nasilja, npr, u poglavlju u kom se opisuje obračun redara i pobunjenika na brodu ili u završnim poglavljima, ali mi se ne sviđa nedorađenost likova, naročito sporednih, kao da se autor fokusirao na Kalana Brenu, a ostale ubacio usput kao potporu ili protivtežu njemu iako nije on jedini narator.
Čini mi se i da knjiga obiluje psovanjem radi psovanja, Volim vulgarnosti u književnim delima, ali ne i kad su usiljene,
I Lutz bi se mogao opredeliti da li je Zed sterilno mesto gde su bakterije pobijene davno pre generacije koja tu trenutno obitava ili ne.
Kako uopšte ljudski organizam može da funkcioniše bez prisustva bakterija
Sve u svemu, zadovoljan sam knjigom, pet zvezdic, i radujem se potencijalnom nastavku.
Навистина добар СФ.
Оригинален, динамичен и, пред се, издржан.
Што што друго очекувате кога авторот е физичар
Генерациски брод, одлично замислен и неговата дестинација
Извонредно четиво за секој љубител на научна фантастика. Zovite ju Zemlja je vrlo dobra posveta klasicima sf žanra, no nije kopija nijednog, Autor je samo kimnuo glavom Heinleinu, Asimovu, Clarku, Dicku i ostalima, ali onda je nastavio svojim putem, Priča o generacijskom brodu koji je jedini spas čovječanstva nije ništa novo u žanru, ali je dobro napisana, malo mi je sporija na početku, ali prema kraju mi je bila sve bolja, odlično je bilo poglavlje iz pogleda "buljookih", tih drugih, akcija je također odlično napisana, a na kraju sam čak zavolio i glavnog lika nasilnika :
Roman nije hard sf, više bi se mogao okarakterizirati kao akcijski military sf, ali s porukom.
No nije da nema i znanosti, autor je profesor fizike, tako da ima inovativnog korištenja dekompresije, fotonskih sondi za prikupljanje podataka i nadogranje nekih mjernih uređaja, između ostalog, a ima tu i zanimljivog opisa napretka biologije, odnosno bio inžinjeringa i genetike.
Sviđa mi se i poruka u pozadini priče, koja je kritika plemenskog mentaliteta, ksenofobije, te možda u genima ugrađene težnje ljudi za samouništenjem i nebriga za planet Zemlju.
No sama poruka ne koči radnju, taman je ima dovoljno da roman dobije dubinu i još jednu dimenziju, ali i zadrži brz tempo.
Dobar socijalni komentar, svaki dobar sf bi ga trebao imati nekako ugrađenog u radnju,
Dakle, ugodno sam iznenađen, konačno sf sa manje odstranica koji ima i glavu i rep, I to još od domaćeg autora! Sigurno je trebalo puno volje i samouvjeravanja da se u ovim našim jadnim uvjetima uopće odluči da napiše i dovrši roman.
Autor čak nije ni mogao naći izdavača u Hrvatskoj što je prava sramota, i nadam se da si oni koji su ga odbili sada čupaju kosu nakon rasprodane naklade.
Malo je pisaca SF romana koji budućnost vide utopistički, što je skoro i razumljivo, Teško bi mogao da se napiše roman koji bi održao pažnju a da je smešten u nekoj futurističkoj verziji Zemlje u kojoj teku med i mleko.
. .
"Zovite ju Zemlja" počinje sa poslednjim zemaljskim trzajima, pre nego što nastupi tanka linija smrti za celu planetu i preostalo čovečanstvo koje se još nije međusobno pobilo i uništilo.
Među onima koji su još živi postoji grupica odabranih koja se ukrcava na brod, sa jednim ciljem nalaženjem novog Eldorada, novog Raja, nove Zemlje.
Nakon poletanja broda, pisac pomera radnju hiljadama godina unapred i time kao da želi da kaže da taj vid dugog lutanja kroz svemir svemirska potraga za novom Itakom pomalo ima i dimenziju iskupljenja za ono zlo koje je čovek naneo sebi i planeti.
Postoji čak i neka biblijska dimenzija u kojoj ovu potragu možemo gledati i kroz prizmu puta ka Obećanoj zemlji, . .
Stanovnici broda i njihova podela na "kaste" pozicija i posao su uglavnom nasledni u neku ruku podsećaju na Hakslijeve stanovnike "Vrlog novogi sveta".
Postoje oni koji zapovedaju brodom, postoje redari, postoje sveštenici, biolozi, običan plebs, . . , ali postoji i kasta nedodirljivih koji kriju "tajnu velike moći" i koji u bilo kom momentu mogu da "nadjačaju" kapetana broda mada opet kad razmislim, takva kastinska podela vlada i danas u svetu.
Interesantno je primetiti da je Lutz, inače profesor po vokaciji, svoju kastu kastu prosvetara, "izbacio" sa liste stanovnika broda, Posao obučavanja i podučavanja se radi u okviru kastinskog sistema, u skladu sa poslom koji se obavlja npr, redari obučavaju svoje buduće kolege, Da li Lutz sa ironijom pokušava da ukaže na to koliko je ovo nekada bitno i značajno zanimanje danas potcenjeno i da će u nekoj daljoj a možda i bliskoj budućnosti nestati
I brod tako putuje svemirom hiljadama godina sa svojim stanovnicima koji žive svoje male živote, obnavljaju se, umiru, rađaju im se potomci, koji odrastaju, obavljaju svoje dužnosti, stare,.
. . i onda odjednom, približavaju se planeti koja bi bila pogodna za život, Međutim, planeta je za ovu šačicu preživelih zabranjeno voće, Grupa redara će morati sa izvesnim zadatkom da se spusti na tu opasnu planetu, . . A tada HUH! NEMA SPOILERA!!!! :P
Dakle, u ovom odličnom SF romanu dobijamo mnogo toga, Pre svega dok ga čitamo pravo je uživanje otkrivati intertekstualne inspiracije kao na primer uticaj "Enderove igre" u delu kada Lutz opisuje obuku redara ili uticaj Klarkove ".
" na Gplanetu. Roman je poprilično vizuelan čitaoci mogu sa lakoćom da zamisle i brod i planetu i same likove, Likovi su poprilično dobro izdiferencirani, Naravno, među njima se izdvaja glavni lik hard core Irac Callan Brenna koji ponekad deluje nadljudski ali ipak ostaje human i grešan, A tu je i sama radnja romana, nabijena akcijom i avanturom,
Svaka čast piscu na samom twistu u radnji, odnosno na "tajni velike moći", i konačnom raspletu i završetku priče, Definitivno nisam ostao razočaran, Pisac, što je najbitnije, nije posrnuo na najbitnijem delu priče, Lutz nam na kraju romana maestralno pokazuje iskeženu glavu Ironije definitivno pisano velikim početnim I kako se smeje nad ljudskom sudbinom, . . I ostavlja nas sa pitanjem da li ljudi posle svega što su uradili i još uvek rade zaslužuju novu šansu, . .
"Zovite ju Zemlja" bismo lako mogli da nazovemo "prokleto dobrim SF romanom", . . toliko dobrim da poželite još nekoliko nastavaka i poneki spin off,
Piscu veliko hvala na ovakvom romanu i, . . čekamo još!!! Nikad mi nije bio cilj, niti vidim zašto bih nezasluženo obezvrijedio“ ičije djelo, S druge strane, neću nikoga bez razloga tapšati po ramenu, Kao i obično kad pročitam tekst, imam običaj zapisati neke svoje misli o tekstu koje su samo to: misli koje niti smatram nužno apsolutnima niti nepobitnima.
Doduše, NASTOJIM biti realan i njegovati zdravo kritičko mišljenje u/o svemu, A sad na stvar.
Ovaj roman zasigurno je dojmljivo postignuće/uradak pogotovo za naše prostore u okvirima žanra u kojeg se slabo razumijem, tj, slabo me zanima sf, preciznije, akcijska sf trash avantura, a često sam čitajući osjećao i poetiku stripa, Trash jer je sve grandiozno i prilično simplificirano: najveća misija u povijesti čovječanstva, protagonist kao najljuči, najjopakiji gad itd, Kao usporedba, pada mi na pamet film Dan nezavisnosti,
Stekao sam dojam da roman vrvi solidnim, originalnim sffinesama, što je i razumljivo jer je autor, zna se, profesor fizike i okorjeli ljubitelj i znalac sf žanra između ostaloga.
Glavni lik prilično je karizmatičan, no izrazito podsjeća na Tommy Gavina, Irac, prekaljena junačina, cinični, gotovo ludi, razuzdani alkoholičar s poganom jezičinom koji je najbolji u svom poslu u kojem služi društvu riskirajući svoj život, ali uživa u opasnosti i adrenalinu kojeg ta služba donosi, dobar u duši/suštini te ipak, uglavnom osim kad mu skroz prekipi pokoran autoritetu.
Često narkan, podjeavanje s najboljim prijateljem, Na taj karakter nadodaje se sposobnost fotografskog pamćenja kao originalno rješenje koliko je meni poznato i, naravno, specifičan kontekst u kojem djeluje.
Izdvojio bih stranicu/na kojoj nalazim slučaj kvalitetne ambivalentne karakterizacije kad Jaya pita Brennu što ih čeka dolje, Slabosti“ koje se tu iznose čine protagonista ljudskijim i, što bi Englezi rekli, more likeable,
Ostali likovi su, gotovo u pravilu, plošno okarakterizirani tako da se ne stvara emocionalna poveznica pa, kad poginu, izostaje efekt, Nadalje, Igor me uvelike podsjeća na Sheldona Coopera,
U X. poglavlju iz perspektive majmunice ubrizgana je još jedna prijeko potrebna doza ambivalencije te ga smatram jednim od najkvalitetnijih, a njegov kraj prilično dirljivim, S tim u vezi, pala su mi tada na pamet neka očita razmišljanja o tome tko su tu zapravo pozitivci, Naime, ovi neokonkvistadori dođu na tuđi planet i počnu ih tamaniti, a ovi su još i krivi što se brane, Zato mi se i svidjelo to poglavlje jer prikazuje situaciju iz druge perspektive, Na moju žalost, moja nada da će roman otići u tom nekom ambivalentnom smjeru, nije se obistinila,
Str./Jedan od svojevrsnih vrhunaca/prekretnica čini mi se isforsiran/a, deus ex machinish, Mislim ono, navodni genijalac tako grubo pogriješi pa ga glavni lik mora, naravno, spasiti i time ga drži u šaci, Dojmilo me se prenaivnim i jednostavnim,
Osim toga, stekao sam dojam da je bilo previše prikaza borbe i akcijskih klišeja, npr, str/u kojima se, ruku na srce, ne sjećam ničeg originalnog ili posebno zanimljivog,
Rasplet sa zasađivanjem gena mecima i elementom kaosa učinio mi se solidnim za sf mislio sam da će se njihov direktni dnk prenijet u nova tijela.
Ali ovo da će se sve opet proživjeti jednako na novom planetu i to s istim imenima mjesta, ljudi i svega kao uvodna špica Big bang theorya mi hands down, ruku na srce nema smisla čak ni za sf.
Gdje je tu kaos To je upravo besmislena suprotnost kaosa: savršeno ponavljanje svega što je već bilo na drugom planetu, Znam što se mislilo pod kaosom“to da će biti ratova, ubijanja itd, a ne ovo što ja iznosim, ali prilično je to kontroliran kaos oksimoron ako se sve to tako savršeno ponovi, ne Bez obzira što takav rasplet servira efektan i hvale vrijedan završetak s ekološkom porukom, to ne znači da ima smisla.
Ipak, roman nije dosadan i lako se čita, što su definitivno prednosti, Dosta, da više ne naklapam,
Jako dobra priča, Preporuka svima : Neposredno pre potpunog i neumitnog uništenja Zemlje, u svemir poleće poslednja nada čovečanstva džinovski brod Zed u kome je mesta bilo samo za odabrane.
Zed se nekoliko vekova kasnije konačno približava planeti na kojoj vladaju uslovi pogodni za život, Počinju opsežne pripreme za iskrcavanje, nemir u svemirskim putnicima raste, a onda sledi i traumatični prvi susret sa stanovnicima planete na koju je ekspedicija sletela.
. .
Motivski, Lutzov roman, primetiće znalci, ima dodirnih tačaka sa Serpierijevim strip serijalom Druuna mada, nemojte očekivati mutirana čudovišta, obilje seksa i junakinje zanosnih oblina i Ballardovom kultnom pričom Trinaestoro za Kentauri možete je pronaći i u kod nas objavljenoj zbirci Četvorodimenzionalni košmar, a mogu se učiti uticaji još nekih poznatih SF romana/filmova čije bi imenovanje donekle pokvarilo užitak čitanja.
Sveden i zbijen, Lutzov debi roman nudi potentan naučnofantastični naboj koji kulminira na poslednjim stranicama, Uz nešto malo prerada, Zovite ju Zemlja bi mogao da bude publikovan u nekom od brojeva neprevaziđenog časopisa Sirius na šta upućuje i retro dizajn naslovne stane.
Odlično!
Konačno SF čiji se autor snalazi u science dijelu bez problema prof, fizike.
Konačno knjiga koja nije umjetno napuhavana nastranica te je zadržala visoku dinamiku,
nedavno sam se, spominjući "n"to čitanje Fondacije a moje prvo na HR, upravo žalio na činjenicu kako je danas jako teško naći koncizno i zanimljivo djelo nastranica.
I dobra ideja i dobro napisano vrlo dobro se vidi kako nije prvijenac,
Čisto
"okretalo" stranica.
Nešto što svakako treba pročitati,
a i poslije se možete zabaviti po Internetu otkrivanjem značenja psovki i upadica na irskom/gaelskom jeziku obzirom nam je glavni junak porijeklom Irac, ti goodies su mi posebno simpatični utrošio sam pametno vrijeme proučavajući hrpe varijanti gaelskog meni najljepšeg kad ga Enya zapjeva
Obećavam kupiti najavljeno eng.
izdanje za Kindle, a svakako ću zaroniti i u autorovo novo djelo, roman "Drum" sitelink net/p.
poseban plus za jedan sitni lokalizam :
moja nagrada "nakladnik godine" : Čarobna knjiga, Beograd svaka čast na "njuhu",
puno dulja i stručnija recenzija:
sitelink net/p
i kako je HR autor završio u SR izdanju:
sitelink net/p
Naučna fantastika u punom sjaju, Brzo, eksplozivno, puno akcije. Toliko ubedjivo napisano da sam imala utisak kao da gledam neki vrhunski SF film, Preporuka! Drugi hrvatski sf koji sam procitao, i drugi potpuni pogodak,
Stvarno sam uzivao u knjizi i glavnom liku, Cijelo vrijeme me drzala u napetosti koja je to tajna, i zadnje stranice su se zaista iskazale,
Veselim se citati jos hrvatskih sfova, istog i drugih hrvatskih autora, .
Gain Access Zovite Ju Zemlja Devised By Ivan Lutz Compiled As Softcover
Ivan Lutz