Procure Flumen Obscura Sketched By Fluminati Represented In Print

"Flumen Obscura" roman je skupine sedmero autora, Žanrovski tu ima svega, sf pomiješan sa fanatstikom pomiješanom sa horrorom kao osnova, plus još mnogo podžanrova kojim bi se roman dalo opisati.


Osnovna ideja je vrhunska: u fokusu je objekt camera obscura koju jedna mađarska plemkinja donosi u Rijeku nakon dugog putovanja na kojem je izgubila razum a doznajemo kasnije, i još mnogo toga.
Porijeklo camere je nepoznato, obavijeno u veo tko zna kakvih tisućljećima zaboravljenim mračnim ritualima na udaljenim kontinentima, a efekt koji ima na one koji su joj blizu jednako je strašan.
Pratimo prokletstvo jedne obitelji kroz povijest od početka, st. pa do sadašnjosti, i dalje, . .

"Flumen Obscura" odmah na prvu ruku ima istančane weird fiction elemente, što je mene kao obožavatelja tog žanra horora oduševilo.
Nadalje, kao Riječanin, zanimalo me kako će izgledati ta alternativna povijest grada sačinjena od stvarnosti i fantazije, Prisustvovao sam i jednom od predstavljanja romana, gdje mi se entuzijazam za ovaj naslov još i više podigao, Uzevši sve to u obzir, svojski sam se trudio da mi se ova knjiga svidi, ali kako se očituje iz moje ocijene, baš i nije.


Zašto

Prvo i osnovno, roman je prekratak za zamišljenu radnju, Likova je mnogo. Osim onih "početnih" Julija/Ivan/Beatrix i onih "krajnjih" Azra/Aždaja kojima je dano dovoljno prostora da se razviju, ostali likovi su ništa doli crtice u priči.
Dolaze na pozornicu naglo, odlaze još naglije neki su tu doslovce samoparagrafa, i puf! To mi je definitivno najviše srušilo roman, i to nepovratno.
Sredina, nakon Julije i Ivana, je more likova koji su zapravo ljušture, Redaju se ime za imenom, ali nema tu prostora da taj lik postane osoba, da dobije meso, Taj efekt nedorađenosti bio mi je toliko izražen, da sam zamalo i prestao čitati,

Nadalje, radnja je prožeta shockeffect scenama, Nekoliko tih scena stvarno je opravdano radnjom, no za ostatak nisam se mogao oteti dojmu da su ubačene radi sebe samih, Ono, shock for shock's sake,

Također, kao i svaki drugi, tako i ovaj roman ima one "zločeste", koji žele cameru za svoje jednako zločeste planove.
Zbog zbrzanosti radnje, ponekad mi njihove motivacije nisu bile baš potpuno jasne osim onog standardnog "Želimo cameru jer smo zli!", No, možda sam samo ja nepažljivo čitao, . .

A sada dolazimo i do samog mjesta radnje, Rijeke, Rijeka je i u naslovu, i za očekivati je bilo da će igrati neku svojstvenu, jedinstvenu ulogu, Znate kako neki puta kažu da je neko mjesto toliko dobro dočarano da je zapravo postalo i samo lik u priči E, pa, Rijeka u "Flumen Obscuri" nije takva.
Najviše se koristila u svrhu namedroppanja, Bacaju se imena lokacija bez puno pojašnjenja oko značajnosti istih, Povijesne ličnosti koje se pojavljuju u romanu koriste se na višemanje isti način, Nekome tko živi izvan Rijeke, tko za ta mjesta i ljude nije čuo, sva ti pojmovi neće apsolutno ništa značiti.
Ono što neupućeni čitatelj sazna o Rijeci u "Flumen Obscuri" je, . . da tu često pada kiša,

Na predstavljanju su autori rekli kako su htjeli izbjeći da roman izgleda kao kolekcija kratkih priča, Dok sam ga ja čitao, pomislio sam kako bi mi se ovo puno više svidjelo da je upravo to serija neovisnih kratkih priča ujedinjenih zajedničkom temom camere obscure.
Ovako, "Flumen Obscura" je prilično zbrčkan roman, sa snažnim početkom i krajem, ali mukotrpnom sredinom, Nije što su moji, naši, knjiga je zaista vrlo, vrlo dobra! Na trenutke iskreno duhovita, da bi mi u sljedećem trenutku izazvala jezu zbog koje bih je najradije zatvorila, ali ne mogu.
Kao što sam rekla Goranu, knjiga je za mene camera obscura privlačila me nekom neobjašnjivom i neodoljivom energijom, iako ovo nikako nije "moj" žanr i na trenutke mi je bilo teško čitati je.

Po dvije je stvari ova knjiga posebna prva, kupila sam svoj primjerak, a to nikad ne činim, i drugo odmah sam je poželjela ponovno krenuti čitati da si razjasnim neke nejasnoće i da se vratim Juliji i Ivanu, da se vratim na početak Kraja.

Kapa do poda svim autoricama i autorima, napisali su zaista izvrsno djelo koje se čita s guštom i u jednom dahu! Ugodno sam iznenađena ovim romanom.
Lako se čita i pun je zanimljivih informacija o Rijeci, Ostavio mi je želju da saznam o tome svemu više, Radnja je napeta i zanimljiva, tek na trenutke možda malo prekaotična, Mnogo sexy. Kraj mi se nije svidio, knjiga je bila okey, na trenutke kaotična, no prvo poglavlje, Greta i druga polovica knjige su bile zanimljive.
Promišljam o onoj kako bez mraka ne bi moglo biti svjetla, pa svaki put kad dođem u doticaj s

nečim iskrenim, osjetim epsko oduševljenje.
Priznajem, teško mi je u ovoj poplavi slogana i otrcanih fraza tipa Volim grad koji teče", slušanja o otvorenosti svojih sugrađana i sugrađanki i nalijetavanjem na neke patetične tekstove s lokalpatriotskim nabojem, ne postati cinična.
Možda sam samo G, Marxova škola: "Ni u snu ne bih mogao biti članom kluba koji bi mene htio za člana, " Kažem ja, pa odšetam u Čitateljski,

Sad ću probati stati ovdje i sačekati vlak koji će me odvesti na tematsko odredište ovog osvrta u neku fantastičnu, magijsku Rijeku koja je definitivno u tom obliku autentična na nekoliko razina.
A u autentičnost sam zaljubljena,

Prvo da pregledam kartu u svojoj ruci znate, mi opsesivnokompulzivni, Aha, evo tu je. Odredište: Flumen obscura. Vodiči su putovanja Fluminati, njih čak sedam fantastičnih autorica, Vrijeme: Zlatno doba Rijeke, da citiram  Rijeka, Fiume, gdje vas je svaka propalica znala opsovati na bar četiri jezika,  Vrijeme kad je Whitehead s Ossoinackom hodao poznatim ulicama pa sve do vremena neke crne budućnosti s jezivim Zvončarom i tračkom nove nade na kraju.
Krenimo, hajde.

Brod s teretom gamadi uplovio je oko dva u noći, provukao se kroz šumu jarbola i konopa na Fiumari pa pristao na vez točno ispred palače Adamić.
. .

Nije dovoljno

Zadnjih su se dana opet tukli s onim talijanskim mulcima koji su vikali: 'Prokleti hrvatski barbari, zašto bacate kamenje na tramvaj!' Iako su se i mnogi njihovi roditelji bunili protiv mađarskih natpisa te potajno likovali na svaki koji je završio razbijen.


Ili: Ne znam, možda je to zato jer sam ja Englez, ali ja već dugo živim ovdje i zbilja ne mogu razumjeti te riječke Hrvate! Zašto se oni bune Što oni hoće Sve što imaju dala im je Mađarska, ceste, luku, tramvaj, željeznicu.
. . ma, da im je sad pustiti vlast, još bi sto godina koristili ovu prugu, ne bi si sami drugu napravili,

Pretpostavimo da vas još nisam pridobila da zavirite među korice ove knjige, pa ću se prepustiti jeftinim vremenima u kojima živimo.


Šok i senzacija, skandalozno, U knjizi su pronađeni opijum, incesti su praktički obiteljska tradicija, događaju se ubojstva i samoubojstva, kultna grofica Bathory ima neke veze s našom riječkom obitelji, D'Annunzio, koji je luđak sam po sebi, stvarno svojom pojavom pridonosi bizarnoj priči Morčić za kojeg još nisam sigurna na čijoj je strani, društvo Thule i većina nam znanih lokacija.
Naravno, sve je to podebljano crnom magijom i dijagnozama, Kaosa nikad dosta. Negdje unutar romana naišla sam na rečenicu koja ga dobro opisuje, iako je njezin pravi kontekst ipak znatno drugačiji,  Teško je to objasniti, U mjestu koje nije ni ovdje ni tamo, ni jučer ni sutra, a najmanje danas,

Roman je zapravo obiteljska saga u malom, na tristotinjak stranica, Protagonisti su obitelj Malatinsky i Chiesa koja u nekom riječkom trenutku postaje Crekvina, a glavni pokretač radnje definitivno je camera obscurakoja onome tko je nasljeđuje donosi prokletstvo.
Drvena je to kutija koja je davno imala drugačiju svrhu, a sad projicira pretke svojih trenutnih vlasnika/vlasnica i izbacuje magiju u punoj snazi.
Naravno da tolika količina magije negdje mora eksplodirati, pa su i posljedice uništenja za očekivati,

Autori/autorice romana temeljito su istraživali/istraživale riječku povijest, pa su svoja fantastična i magijska viđenja utkali u sad već skoro riječku mitologiju.
Poznatim simbolima okrenuli su značenja, pa nas navukli na neku lijepu priču, samo da bi nas već u idućem trenutku užasnuli.
. . Ali mi i dalje hodamo s Whiteheadom ruku pod ruku riječkim ulicama, malo ljubujemo po zakučastim prolazima, gledamo mađioničarske predstave u Teatru Fenice s riječkom kremom onog vremena.
Vremena u kojem je ženski orgazam pratila dijagnoza histerije, a heroin je bio lijekom za kašalj, preko D'Annunzijeve okupacije i pretvaranja Guvernerove palače u potpuni kupleraj, njegovih ardita i oda Marinettiju, odrubljivanja glave riječkom orlu, Zanellija, Morčića, SSovaca, podzemnih tunela, zatim prođemo drugim zlatnim dobom Rijeke u osamdesetima kad su Termiti i Parafi grijali gradsku atmosferu, obiđemo ondašnji Kont, dotaknemo se legende o Trsatskim stubama, pa završimo u ne tako dalekoj budućnosti koja zaista nije lijepa, ali daje neku nadu.
Tu je i taj zbilja jeziv Zvončar, Ne znam koliko puta bih morala naglasiti da je jeziv, Svime time autori/autorice još su nas jednom podsjetili na burnu gradsku povijest,

Bez obzira na teme koje roman potencira, a koje su uglavnom mračne s onim finim potkontekstom šala ako znaš čitati između redaka, on je definitivno nostalgičan i romantičan.
Danima nakon čitanja gledala sam u naša famozna pročelja zgrada i sav moj cinizam doslovno je nestao, I to je najljepše kod ovog romana nekako njegove brutalne scene nisu pravi fokus u priči, Da, one služe intrigantnim zapletima, ali se ne čine usiljenima, Raznolikost karakternih osobina autorica roman je učinila posebnom mješavinom svih mogućih stilova, I baš zato što su autorice neprimjetni/neprimjetne u izmjenjivanju, Flumen obscura štivo je koje te brzo osvoji i potiče da čitaš skoro maratonski, a svojom slojevitosti drži anangažiranom, pa stalno zaviruješ u obiteljsko stablo na posljednjoj stranici u želji da ti baš ništa ne promakne.
Naravno da se putem i vežeš uz neke likove, pokušavaš si objasniti motivaciju njihovih postupaka, pa razmisliš kako bi ti postupila u toj surovoj igri preživljavanja.
Na samim koricama romana otisnuta je reklama, "Vježbanje života na LSDu", pa vi vidite sami/same sa sobom, Meni je drago što Morčić s naslovnice ukrašava privatnu mi knjižnicu i nadam se da će ovaj tim dragih ljudi uskoro producirati nešto novo i barem jednako uzbudljivo.
Na promociji je bilo riječi o "izbačenim scenama” od kojih su neke dovoljno dojmljive da budu zasebna priča, pa se čini da im materijala ne ponestaje! Rijeka kakvu niste mogli ni zamisliti.
. .

U samoj jednoj noći, sve se promijenilo, Camera obscura stigla je u Rijeku i sa sobom donijela moćnu magiju čije će pohlepno prokletstvo progoniti generacije i generacije obitelji Chiesa.
Rastrzani između ludila i stvarnosti, članovi ove obitelji morat će pronaći način da se oslobode te zastrašujuće sjene, dok oko njih odzvanjaju neumoljivi koraci povijesti.


Mračni prolazi, ljubav i revolucionari, prošlost i budućnost, mehanika i magija sve se to isprepliće i zrcali u neobičnoj sudbini jedne obitelji.
Hoće li hrabrost i odlučnost biti dovoljni da rasprše kletvu,